Strategija razvoja konjarstva u nas mora da se suoči sa činjeničnim stanjem da u konjarstvo ulažu samo imućniji domaćini i ljubitelji konja i konjičkog sporta. U konjarstvo, kao granu stočarstva, veoma se malo ulagalo posebno u poslednjih pet godina. Za razvoj konjarstva, u pojedinim regionima, veliku zaslugu imaju tradicija, kao i galopske i kasačke trke, posebno u velikim gradovima (oko Beograda, Požarevca, Šapca, Subotice i Pančeva) i još nekoliko manjih mesta u Srbiji.
Konjarstvo na ergelama, u novim uslovima privređivanja na imanjima, zbog velikog odliva kapitala iz poljoprivrede u druge privredne grane, danas se sve više suočava sa brojnim nestašicama. One dovode do neminovnog pada i broja i kvaliteta u konjarstvu, posebno kada je reč o engleskom punokrvnjaku koji se gajio i gaji u nas.
Sa gledišta reprodukcije, ergele su bez saradnje sa fakultetima i institutima koji imaju uvid u reprodukciju konja i koji mogu da pomognu razvoj konjarstva i unapređenje reprodukcije konja.
Stanje konjarstva neminovno utiče na reprodukciju koja je sve više prepuštena sama sebi. Sve više se, spontano, ljubitelji konja i odgajivači sami javljaju za rešavanje problema reprodukcije i lečenje steriliteta njihovih kobila.
U poslednjih pet godina postoji tendencija u narodnom konjarstvu da se sve više gaji lipicanska rasa konja i da se formiraju manje privatne ergele lipicanskih konja sa kvalitetnim grlima.